Goce Delčev: razlika između inačica
m usklađivanje |
Izvori se ne smiju brisati bez obrazloženje. |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dz}} |
{{dz}} |
||
[[Datoteka:Goce Delcev.jpg|mini|Goce Delčev]] |
[[Datoteka:Goce Delcev.jpg|mini|Goce Delčev]] |
||
'''Goce Delčev''' ([[Kilkis|Kukuš]], [[Egejska Makedonija]], [[29. siječnja]] [[1872]]. – [[Banica, Grčka|Banica]] kod [[Seres]]a, [[4. svibnja]] [[1903]].), [[ |
'''Goce Delčev''' ([[Kilkis|Kukuš]], [[Egejska Makedonija]], [[29. siječnja]] [[1872]]. – [[Banica, Grčka|Banica]] kod [[Seres]]a, [[4. svibnja]] [[1903]].), [[Bugari|bugarski]]<ref>[http://macedonia.kroraina.com/gd2/gd_3.html#116 Pismo Goce Delčeva Nikoli Maleshevskom iz 1899. godine, u kojem on se izjašnjava kao Bugarin: "Zaista je šteta, ali što možemo učiniti kad smo Bugari i svi patimo od jedne zaedničke bolesti"]</ref><ref>[http://strumski.com/biblioteka/?id=1452 Goce je bio Bugarin po narodnosti; studirao je u bugarskim školama: Kukush, Solun, Sofija. Iako je u posljednje dvije škole bio obrazovan u duhu uskogrudnog nacionalizma, Goce je smatrao sve Makedonce kao svoju braću. On se borio za oslobođenje ne samo makedonskih Bugara, već svih Makedonaca. On se nije borio da postanu Bugari u Makedoniji dominantnoj naciji, već kako bi ih i ostale narodnoste u Makedoniji bili slobodni. "]</ref><ref>В. И. Зуев, Гоце Делчев, Выдающийся деятель македонского освободительного движения, Институт Славяноведениян АН ССР. Краткие сообщения 12, Москва, 1954, 33-39 ↑ Историско-политичка информација по македонското прашање, Разгледи, февруари, 1969, 200-201</ref> revolucionar iz [[Makedonija (regija)|Makedonije]], ideolog i organizator Makedonskog i [[Tracija (regija)|Trakiskog]] (Odrinskog) revolucionarnog pokreta. |
||
Pohađao je [[Sofija (grad)|sofijsku]] vojnu školu iz koje je isključen zbog širenja [[socijalizam|socijalističkih]] ideja. Bio je član CK [[VMRO]]-a i sudjelovao u izradi statuta, pravilnika i instrukcija [[VMRO]]-a. Suprotstavljajući se [[Otomansko Carstvo|turskom]] [[Despotizam|despotizmu]], borio se za političku samostalnost (autonomija) Makedonije i Istočne Trakije. Početkom siječnja [[1898.]] godine ustanovljen je četnički institut, a Goce Delčev je postao načelnik svih četa u Makedoniji i Trakiji. |
Pohađao je [[Sofija (grad)|sofijsku]] vojnu školu iz koje je isključen zbog širenja [[socijalizam|socijalističkih]] ideja. Bio je član CK [[VMRO]]-a i sudjelovao u izradi statuta, pravilnika i instrukcija [[VMRO]]-a. Suprotstavljajući se [[Otomansko Carstvo|turskom]] [[Despotizam|despotizmu]], borio se za političku samostalnost (autonomija) Makedonije i Istočne Trakije. Početkom siječnja [[1898.]] godine ustanovljen je četnički institut, a Goce Delčev je postao načelnik svih četa u Makedoniji i Trakiji. |
||
Redak 22: | Redak 22: | ||
[[Kategorija:Bugarski revolucionari]] |
[[Kategorija:Bugarski revolucionari]] |
||
[[Kategorija:Povijest Bugarske]] |
[[Kategorija:Povijest Bugarske]] |
||
[[Kategorija:Povijest |
[[Kategorija:Povijest Makedonije]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Makedonski revolucionari]] |
||
[[Kategorija:Političari]] |
[[Kategorija:Političari]] |
||
[[Kategorija:Političari do 1914.]] |
[[Kategorija:Političari do 1914.]] |
Inačica od 18. lipnja 2019. u 23:28
Goce Delčev (Kukuš, Egejska Makedonija, 29. siječnja 1872. – Banica kod Seresa, 4. svibnja 1903.), bugarski[1][2][3] revolucionar iz Makedonije, ideolog i organizator Makedonskog i Trakiskog (Odrinskog) revolucionarnog pokreta.
Pohađao je sofijsku vojnu školu iz koje je isključen zbog širenja socijalističkih ideja. Bio je član CK VMRO-a i sudjelovao u izradi statuta, pravilnika i instrukcija VMRO-a. Suprotstavljajući se turskom despotizmu, borio se za političku samostalnost (autonomija) Makedonije i Istočne Trakije. Početkom siječnja 1898. godine ustanovljen je četnički institut, a Goce Delčev je postao načelnik svih četa u Makedoniji i Trakiji.
Zastupao je ideju da se oslobođenje Makedonije i Tračke treba provesti podizanjem unutarnjeg ustanka. Smatrao je da je plan o podizanju Ilindenskog ustanka 1903. preuranjen zbog nepripremljenosti naroda. Poginuo je boreći se protiv turske potjere nekoliko mjeseci prije izbijanja ustanka.
Makedonci i Bugari ga smatraju svojim narodnim junakom, a u Bugarskoj (u Pirinskoj Makedoniji) je jedan grad (pre)imenovan njemu u čast, Goce Delčev (prije toga znan kao Neurokop a za Rimskog Carstva Nikopolis Ad Nestrum). Također je i Sjevernoj Makedoniji jedan grad nazvan Delčevo (prijašnje - Carevo Selo).
Izvori
- ↑ Pismo Goce Delčeva Nikoli Maleshevskom iz 1899. godine, u kojem on se izjašnjava kao Bugarin: "Zaista je šteta, ali što možemo učiniti kad smo Bugari i svi patimo od jedne zaedničke bolesti"
- ↑ Goce je bio Bugarin po narodnosti; studirao je u bugarskim školama: Kukush, Solun, Sofija. Iako je u posljednje dvije škole bio obrazovan u duhu uskogrudnog nacionalizma, Goce je smatrao sve Makedonce kao svoju braću. On se borio za oslobođenje ne samo makedonskih Bugara, već svih Makedonaca. On se nije borio da postanu Bugari u Makedoniji dominantnoj naciji, već kako bi ih i ostale narodnoste u Makedoniji bili slobodni. "
- ↑ В. И. Зуев, Гоце Делчев, Выдающийся деятель македонского освободительного движения, Институт Славяноведениян АН ССР. Краткие сообщения 12, Москва, 1954, 33-39 ↑ Историско-политичка информација по македонското прашање, Разгледи, февруари, 1969, 200-201
Vanjske povezenice
- Dimitar Vlahov, Kroz historiju makedonskog naroda, Zagreb, 1949
- Dimitar Vlahov, Makedonija, Ljubljana, 1950
- Павел Делирадев, Яне Сандански, Софија, 1946
- V. Časule, Goce Delcev, Ideolog i organizator makedonskog nacionalno-oslobodilackog pokreta, Skopje, 1968
- Goce Delčev - knjiga Peja Javorova