Kategorija:Hrvati u Španjolskoj: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m uklonjena promjena suradnika Zore70 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Sombrero
Oznake: zamijenjeno preko 90 % teksta brzo uklanjanje
Redak 2: Redak 2:
[[Kategorija:Etničke grupe Španjolske]]
[[Kategorija:Etničke grupe Španjolske]]
[[Kategorija:Hrvatsko iseljeništvo|Španjolska]]
[[Kategorija:Hrvatsko iseljeništvo|Španjolska]]
Hrvati i Španjolci srodni su narodi, makar različitih izvora, podrijetla. Oba su pomorski narodi, rastu u zemljama koji godšnje imaju jedanest sunčanih mjeseci, pa su vječni tradicionalisti i romantici. U Madridu 1617. između Hrvata i Vencije, poslje Uskočkog rata, sklopljen je mir, u kojem su nama pomagali. Zajedno smo se borili 1571. kod Lepanta po vodstvom Don Juana Austrijskog. Dubrovačka Republika održavala je dugotrajne i plodne veze. Španjolska je bila jedina zemlja na svijetu, nakon II. svjetskog rata koja je primila mlade hrvatske studente, ne da im za razliku od drugih zemalja, u ruke utisne motiku i lopatu, nego da im pruži knjigu, da nastave svoje studije. Velikodušna gesta jednog plemenitog naroda, koji je onda bio i sam proganjan i sam gladan, koji je smanjivao oskudni kruh svojoj djeci i davao ga tuđoj, prognanoj. Oni su na poziv Pape Pia XII. g. [[1947]]. u Madridu osnovali posebni zavod za studente iza "željeznog zastora", [[Colegio Mayor de Santiago Apóstol]] (Visoki Zavod sv. Apostola Jakova), i tu su dali zaklon, ležaj i kruh za oko 500 studenata iz 14 različitih naroda iz jugoistočne Europe<ref>{{Citiranje knjige|title=Život Pavla Tijana|author=Nedjelka Luetić Tijan|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=http://www.matica.hr/knjige/zivot-pavla-tijana-1058/|format=|edition=|language=|pages=140|publisher=Matica Hrvatska|location=Zagreb|others=|quote=Nisu pitali ni za narodnost, ni za vjeru, niti za političko mišljenje. Španjolci su to učinili, ne iz nekih ideoloških računa, nego iz ljudske i kršćanske solidarnosti s onima, koji stradaju, sinovima potlačenih naroda.|accessdate={{2.6.2019}}.|isbn=978-953-150-935-0|id=}}</ref>. Tu je oko 75 mladih Hrvata našlo svoje utočište i završilo sveučilišne studije: političko-ekonomske, filozofiju, medicinu, kemiju i brodogradnju. Neki su postigli i doktorate: Marijan Gec, Pero Vukota, Ante Fulgosi, Josip Franić, Franjo Pančić, Ivo Tuškan.

Inačica od 2. lipnja 2019. u 19:14