Ante Josipović

Ante Josipović

U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Ante Josipović (Baška Voda, 1925.), hrvatski političar, komunist i pravnik. Otac je bivšeg hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića.

Rođen je i odrastao u Baškoj Vodi. Otac Ivan bio je vlasnik skromne brodice kojom je po istočnoj obali Jadrana prevozio rasute terete. Obitelj je živjela vrlo skromno i djeca, njih petero, nisu imali prije Drugog svjetskog rata prilike steći kvalitetnije obrazovanje. Bio je član SKOJ-a i od 1941. je sudjelovao u ilegalnom pokretu otpora. Za vrijeme Drugog svjetskoga rata 1942. Ante Josipović se kao sedamnaestogodišnji mladić priključio partizanima na Biokovu kao član malog partizanskog odreda u kojem je bio i njegov devet godina stariji brat Ratko. Kada su nakon kapitulacije Italije, krajem 1943. i početkom 1944., Nijemci, pretpostavljajući da će se saveznici iskrcati na istočnu obalu Jadrana, zauzeli cijelu Dalmaciju, oko 30 tisuća ljudi s dalmatinska obale, otoka i Zagore bojeći se njemačke odmazde izbjeglo je na Vis. Glavni štab NOVJ i Britanci donijeli su odluku da se stanovništvo koje nije sposobno za borbe evakuira u južnu Italiju, a potom u logor El Shatt na Sinaju, u Egiptu. S izbjeglicama je u El Shatt, nakon što je kraće vrijeme bio na Hvaru i Visu, otišao i Ante Josipović, po zadatku. Tamo je obavljao poslove organizacije života u izbjegličkom logoru. U Jugoslaviju se vratio po raspuštanju logora u El Shattu, 1946. godine. Isprva je radio u omladinskoj organizaciji u Makarskoj te je upućen na školovanje u Beograd i Zagreb. Početkom veljače 1948. godine, kao mlad čovjek s 22 godine, odlazi na dužnost u CK Narodne omladine u Beograd, gdje se školuje i boravi do srpnja 1953. godine. Sudjelovao je na više radnih akcija te bio aktivan u sindikatu i Omladini, za što je dobio i više odlikovanja. Ante Josipović je u Zagreb došao 1954. godine sa suprugom Milicom, učiteljicom, također porijeklom iz Baške Vode. U Zagrebu su isprva bili u podstanarskom stanu da bi kasnije na korištenje dobili društveni stan. Uz rad, upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je stekao diplomu pravnika. U Zagrebu im se 1957. rodio sin Ivo Josipović, koji je izabran 2010. za trećeg predsjednika Republike Hrvatske. Godine 1960. dobili su i kćer Višnju Josipović-Smojver koja radi kao profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Ante Josipović je tijekom karijere radio u Narodnoj omladini, bio na čelu granskog sindikata u obrazovanju, a 1960-ih i hrvatski zastupnik u Saveznoj skupštini u Beogradu. Na vrhuncu političke karijere bio je član Izvršnog komiteta Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske 1971. godine za vrijeme Hrvatskog proljeća, a u djelokrugu odgovornosti bili su mu sindikati i kultura. Bio je na čelu ideološke komisije koja se bavila ispitivanjem pojave nacionalizma unutar Saveza komunista Hrvatske. I sam je jedno vrijeme bio pod optužbama da je, navodno, ”na Savkinoj strani“.

Nakon završetka političke karijere, od 1974. pa do umirovljenja 1982. godine obnašao je dužnost generalnog direktora zagrebačkoga Croatia osiguranja. U vrijeme njegovog upravljanja tom tvrtkom provedene su značajne reforme poslovanja i ostvareni zapaženi rezultati u razvoju tvrtke, među kojima je i izgradnja i useljenje u neboder Zagrepčanke 1976., koja je sljedećih trideset godina bila najviša poslovna zgrada u Hrvatskoj.

Kontroverze

Nekoliko dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora 2010. na kojima se Ivo Josipović natjecao s Milanom Bandićem, na portalu hercegovina.info izašao je članak u kojem Ante Božić proziva Antu Josipovića da je "sudeći prema njegovoj biografiji" u dva mandata bio zapovjednik logora na Golom Otoku i upravitelj OZNE u Vrgorcu. Božić tvrdi i kako "Ante Josipović sa svojom matičnom postrojbom nije bio na Širokom Brijegu niti na Kočevskom Rogu gdje su počinjeni zločini jer je nešto ranije po partijskoj zadatku poslan u izbjeglički logor u El Shattu".

Uoči predsjedničkih izbora 2014. i 2015. na kojima je Ivo Josipović pokušao osvojiti drugi mandat predsjednika Republike, u medije su ponovno plasirane optužbe na račun Ante Josipovića.

Ratni zločinac i četnički vojvoda Vojislav Šešelj, kojeg je u svoju emisiju "Bujica" telefonski uključio kontroverzni Velimir Bujanec rekao je kako cijeni Ivu Josipovića "..zbog njegova oca koji je bio partizan i oficir mislim da je to bila 9. Dalmatinska brigada, koja je oslobodila Široki Brijeg i pod komandom oca Ive Josipovića tamo je strijeljan velik broj ustaša, franjevačkih fratara, a strijeljan je i velik broj žena i djece", objasnio je Šešelj svoju navodnu podršku Josipoviću da bi kasnije tvrdio kako je svojim angažmanom pomogao rušenju Ive Josipovića i Milanovićeve Vlade i dolasku na vlast Kolinde Grabar Kitarović i HDZ-a.

Hrvoje Tomasović, splitski HSP-ovac, izrekao je optužbe da je Ante Josipović "...za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio član partizanskog odreda na Biokovu koji je kasnije prerastao u 11. dalmatinsku brigadu za koju se govori da je počinila zločine nad franjevcima na Širokom Brijegu i ratnim zarobljenicima na Kočevskom Rogu. Nakon rata bio je jedan od čelnih ljudi OZNE u Vrgorcu, a u medijima se moglo pročitati da je u dva mandata bio upravitelj Golog otoka, no te navode ovog trenutka ne možemo potvrditi. Bio je sa koljačima na Biokovu i moja baba je gledala kako 1945. konjem ruši oltar u crkvi u Baškoj Vodi!"

Denis Šešelj, HSP-ovac iz Dubrovačko-neretvanske županije tom je prilikom izjavio kako “Otac Ive Josipovića, Ante Josipović, rođen 1925. u Baškoj Vodi, nije ubijao hercegovačke fratre 1944. u Širokome Brijegu, jer je tada kao partizan, skojevac, po zadatku partije boravio tisućama kilometara daleko od Širokoga Brijega, u partizansko-britanskome izbjegličkome logoru u El Šatu (El Shatt), koji navodi se u azijskome dijelu države Egipat. Tek toliko da se znaju činjenice. Nećemo valjda sve ono što kaže neuračunljivi četnički vojvoda Šešelj nekritički držati istinitim. Šešelj je dobro poznat po svojoj bizantinskoj, velikosrpskoj, morbidnoj estetici falsifikata, podle lukavosti, prijetvornosti i laži."

Bože Vukušić, u jeku kampanje za predsjedničke izbore 2014. plasira tezu kako bi Ante Josipović po zapovjednoj odgovornosti mogao biti odgovoran za likvidacije hrvatskih političkih emigranata diljem Europe. Pojavile su se i lažne vijesti kako je "u Zagreb stigao Europski uhidbeni nalog za Antu Josipovića". Te su lažne vijesti kasnije demantirane: "nisu točni navodi izneseni u medijima kako je za Antom Josipovićem 2014. godine izdana Međunarodna tjeralica zbog ovog ubojstva, što je potvrdio i MUP. Partijsko tijelo u kojemu je radio Ante Josipović nije bilo nadležno za odlučivanje o likvidacijama političkih protivnika pa protiv Josipovića nikada nije, ni u Hrvatskoj, ni u Italiji provođen nikakav postupak. To je potvrđeno i od strane MUP-a RH"

Dokumenti i fotografije jasno pokazuju da su sve navedene optužbe bile neosnovane i da su bile dio negativne kampanje koja je za vrijeme predsjedničkih izbora vođena protiv njegova sina Ive Josipovića. Naime, u vrijeme događaja na Širokom Brijegu i Kočevskom Rogu Ante Josipović je bio u Africi, a nakon rata odmah je demobiliziran i nije obavljao nikakvu značajniju vojnu ili političku dužnost niti bio dio represivnog aparata Jugoslavije ili Hrvatske (OZNA, Goli otok).